Zašto europsko upravljanje ribarstvom treba iznova osmisliti – analiza otkriva strukturne slabosti

Analiza objavljena danas u znanstvenom časopisu Science pokazuje: količine ulova nisu održive jer se veličina stokova sustavno precjenjuje, a politički određene kvote redovito premašuju već ionako previsoke preporuke.

Kako bi se postiglo doista održivo upravljanje ribarstvom, znanstvenici predlažu osnivanje politički neovisne institucije koja bi određivala obvezujuća ograničenja ulova temeljena na ekosustavnom pristupu.

Održivi ribolov, na koji su se zemlje Europske unije pravno obvezale, ne smije dopuštati veće ulove od onoga što se može prirodno obnoviti. Unatoč tome, oko 70 posto gospodarski važnih ribljih stokova u sjevernim vodama EU-a prekomjerno je izlovljeno ili je potpuno kolabiralo.

Zašto EU, unatoč dostupnosti kvalitetnih podataka i postojećih političkih instrumenata, ne uspijeva postići svoje ciljeve održivog ribarstva?

Na to su pitanje pokušali odgovoriti znanstvenici iz GEOMAR Helmholtz centra za istraživanje oceana u Kielu i sa Sveučilišta Christian-Albrechts u Kielu, na primjeru dobro istraženih mora sjeverne Europe, s posebnim naglaskom na zapadni dio Baltičkog mora. Njihova analiza objavljuje se danas u časopisu Science.

„Analizirali smo uzroke i došli do zaključka da oni proizlaze iz kratkovidnih nacionalnih zahtjeva za višim, neodrživim količinama ulova koji utječu na sve razine odlučivanja“, kaže glavni autor dr. Rainer Froese, stručnjak za ribarstvo u GEOMAR-u.

„Čimbenici okoliša poput zagrijavanja mora i gubitka kisika također imaju ulogu, ali prekomjerni izlov toliko je izražen da je sam po sebi dovoljan da dovede do kolapsa stokova.“

Stoga znanstvenici predlažu novi pristup upravljanju ribarstvom u EU, koji bi se mogao provesti u okviru postojećih zakona i koji bi unutar nekoliko godina mogao dovesti do isplativog ribolova na temelju zdravih ribljih stokova: politički neovisnu instituciju koja bi, prema dokazanim znanstvenim pravilima, određivala obvezujuće kvote ulova u skladu s ekosustavnim pristupom upravljanju ribarstvom.

Europski put godišnjeg određivanja ribolovnih kvota

Zajednička ribarstvena politika (ZRP) EU-a temelji se na Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS), koja zakonski propisuje da se riblje populacije moraju održavati ili obnoviti na razinu koja omogućuje najveći održivi ulov.

U sjevernoj Europi to bi se trebalo osigurati pravno obvezujućim ukupnim dopuštenim ulovima (total allowable catch – TAC), koje na temelju znanstvenih saznanja preporučuje Međunarodno vijeće za istraživanje mora (ICES – International Council for the Exploration of the Sea).

Radne skupine ove međuvladine organizacije uglavnom se sastoje od znanstvenika iz nacionalnih institucija za ribarstvo. Na temelju tih stručnih mišljenja Europska komisija predlaže godišnje kvote, koje se zatim razmatraju s državama članicama i interesnim skupinama te konačno odobravaju u Vijeću ministara za ribarstvo EU-a.

No cijeli proces pokazuje sustavnu tendenciju prema previsokim kvotama – s negativnim posljedicama za riblje stokove.

Publikacija

Froese, R., Steiner, N., Papaioannou, E., MacNeil, L., Reusch, Th., Scotti, M. (2025): Systemic failure of European fisheries management , Science

DOI: 10.1126/science.adv4341